Elektro punionice niču kao gljive poslije kiše

Automobili na fosilna goriva polako ali sigurno odlaze u povijest. Pozitivna promjena koju su donijeli električni automobili bude u nama znatiželju u kojem će pravcu krenuti pogon automobila u skoroj budućnosti. Postavljanje sve većeg broja punjača daje sigurnost i potiče ljude na kupnju E-automobila. Hvale je to vrijedan trud ali dali je sve baš kako treba.

Ako se vratimo u ne tako daleku prošlost kada nismo imali ovako veliku mrežu suvremenih auto-cesta s čežnjom smo ih gledali u susjednim državama poput Italije, Austrije, Njemačke i drugdje.  A tek njihove benzinske pumpe izazivale su u nama posebnu radost i veselje.  Bili su to pravi mali gradovi na kojima se moglo kupiti baš sve. Hladna voda, čokoladice, sendviči, tekstil, moteli, hoteli, restorani, dućani, shopping-centri, masaže, solarij … baš sve. Na cestama bivše nam države Jugoslavije od svega toga nije postojalo ništa. Male benzinske pumpe prodavale su samo benzin. Tu i tamo sporadično uz cestu egzistirala je po koja birtija s pečenom janjetinom kao osnovnom i jedinom ponudom. Hladna voda se nije mogla naručiti a ni dobiti. Pilo se kiselo vino ili loša topla piva. Nemojmo staviti u negativan  kontekst  baš sve iz onih vremena  sudeći samo po ovim detaljima uz ceste.

Zadnjih dvadeset godina razvojem auto-puteva u Hrvatskoj se po ugledu na druge zemlje razvijala i prateća infrastruktura na veliko veselje domaćih vozača koji su tako konačno dobili ono u čemu cijeli svijet uživa i koristi već punih sto godina. Sada i mi možemo uživati u kratkim odmorima u lijepoj prirodi i ugodnom okruženju modernih zdanja benzinskih crpki i njihovih sadržaja, na čistom zraku naših šuma i dolina.

Logično, sve ovo trebalo bi vrijediti i za dobro stojeće vozače električnih vozila, dapače još i više jer je njihovo zaustavljanje duže. Razgovarajući s g. Dinom Novoselom voditeljom projekta elektro-punionica HT-a doznao sam da Hrvatski Telekom ne sudjeluje u postavljanju uređaja s nekretninskom infrastrukturom. To znači da praktički ne mare gdje će postaviti punjač. Važno im je da grad, općina, kotar, donese odluku i papire o mjestu postavljanja, bez obzira gdje će to biti.

Pa tako, u praksi, elektro punjači postavljaju se bilo gdje. Većinom je to po nekim mračnim ćoškovima,  neuglednim parkirališta,  jer su tako odlučili lokalni čelnici da „to“ ne smeta ostalim građanima. Pa se sada vlasnici preskupih modela poput Tesle S povlače po nekakvim čudnim prostorima. Ne daj bog da moraju puniti automobil noću jer nisu sigurni da će sve proći u redu ili će ih netko zaskočiti na mračnom ne natkritom parkirnom mjestu. Ne daj bog da u to vrijeme pada kiša jer će punjenje u krajnjem slučaju postati neizvedivo. Mnoge naše sugrađanke uopće ne shvaćaju što taj stupić predstavlja, pa jednostavno na tom mjestu ostave parkiran svoj automobil.

Logičan zaključak nameće se sam po sebi.  Zašto lutamo i postavljamo elektro punjače bez veze i pameti.  Zar oni ne bi trebali biti sastavni dio postojeće infrastrukture zaustavljanja vozila uz ceste i auto-puteve a to su benzinske pumpe a ne neki mračni prostori ili daleki ćoškovi parkirališta shopping-centara. Očito kod nas ljudima treba dugo da shvate.

Ovih dana grad Zagreb proglašen je naj gradom adventa. Zašto tek sada? Zašto je trebalo toliko dugo da konačno dobijemo osobu koja razmišlja, na poziciji direktora turističke zajednice grada Zagreba. Tako je i s punionicama za automobile. Vjerojatno treba vremena dok se sjete u HT –u da bi bilo pametno razgovarati i pregovarati s vlasnicima benzinskih crpki i postaviti punjače na za to predviđena  mjesta.