O blogu…

Blog Zum Zum Auto integrirao sam na pet društvenih mreža. Prati ga više od 40 000 followera i broj raste. Interakciju s Facebookom nemam jer o njemu nemam dobro mišljenje. On ne spaja već razdvaja ljude. Bljak.


Marketing na Internetu primarno više nije broj posjeta i klikova već broj followera i zidova pa to i nije tako loše. Moje ambicije nisu komercijalne prirode, komercijala je usputna. To je moj hobi. Cilj mi je dati sićušan doprinos ogromnoj svestranoj arhivi koja se zove Internet. Ne pratim serijski novitete već pišem i objavljujem isključivo ono što se meni sviđa. Kada mi jednog dana dosaditi pustit ću ga da odlebdi Internet nebom...
Pretpostavljam da će mreža biti dostupna svugdje. 

Ali vratimo se mi našim odnosno mojim followerima kojih ima iz cijelog svijeta. Dapače 80% ukupnog broja su Kinezi, Indijci, Rusi, Amerikanci, Europljani itd. Objavljujem na Hrvatskom i Engleskom (globalna tema, globalni medij, globalni jezik). Male i siromašne zemlje poput Hrvatske nisu neka meka za automobilske teme. Ta privilegija pripada većim i bogatijima. Eto kod nas su zadnjih godina ukinuli sve. Nema Formule 1, nema WRC-a nema niti domaćeg prvenstva u automobilizmu. Zato se mladi a i oni malo stariji a pametniji okreću što dalje odavde pa svoje poslovne i životne prilike traže na nekim drugim normalnijim mjestima.

Dakle vratimo se, opet, mojim followerima od kojih dobivam dragocjeni feedback u vezi automobila, pa sam tako zaključio ovo. Prije samo pedeset godina ljubav prema automobilima bila je kozmička. Skromno rečeno veća nego danas. Automobil je značio slobodu u pravom smislu riječi. Bujanjem gradova i ogromne proizvodnje automobila narasle su i nepodnošljive gužve u prometu. Sloboda je postala upitna. 

Razni stupići, ležeći policajci, semafori, pauci, kamere, komunalni redari, zabrane, veliki automobili - ulice male, manjak mjesta za parkiranje, nameti, porezi, policija, inspekcija, registracija, pravila, horori, horori, horori… sve je to smanjilo interes mladih ljudi za automobilom kao sredstvom beskrajne slobode. On im polako postaje tlaka koju sve više vrijedi izbjegavati i zabavljati se nečim drugim novim i zanimljivijim. Npr. virtualnom stvarnošću ili umjetnom inteligencijom, kažu mladi a kako na mladima svijet zaista ostaje i to ne samo deklarativno kao u Hrvatskoj, moramo im vjerovati i to prihvatiti. Tako, pravo uživanje u automobilima lagano prolazi htjeli mi to ili ne. Automobil je bio atrakcija, sloboda, brzina i umijeće upravljanja dvije tri generacije ljudi i nekoliko desetljeća a budućnost donosi novi, brži, jednostavniji i sigurniji prijevoz u kojem se neće gubiti vrijeme na upravljanje istim. 

Jer budimo realni ako se broj stanovnika na globalnoj razini bude povećavao ovim tempom a s njim i konzumerizam kojeg je nemoguće smanjiti jer sve i počiva na njemu broj automobila će bio toliki da ih se neće imati gdje držati a kamoli cestama voziti. Znanstvenici ističu da će većina porasta globalne populacije u iduća dva desetljeća biti upravo u urbanim sredinama. Mnogi u Hrvatskoj plaču da nas je sve manje što je u stvari potpuno nebitno jer nas globalno ima sve više i previše. Pa tako i automobila.

P. S. Do sada sam primio više od tisuću različitih mailova sa svih krajeva svijeta s vrlo zanimljivim pitanjima i prijedlozima. Nisam bio u mogućnosti odgovoriti na sve ali sam ih sve pažljivo i s zanimanjem pročitao.
Pozdrav svima.