Umorio sam se, svi su isti…

Kako pohlepa vlada u svakoj industriji, čak i tamo gdje je ne bi smjelo biti poput farmaceutske, zdravstva, školstva ili očuvanja prirode tako isto, još i više, u auto industriji.


Prije je Mercedes proizvodio velike automobile, BMW sportske, Fiat gradske, Francuzi udobne, Opel dugotrajne, Amerikanci izdržljive. Kupac je znao na čemu je. Danas, zbog pohlepe, svi proizvode sve. Opijen marketingom, blještavim reklamama, ogromnom ponudom sada kada sve tobože izgleda jasno i glasno sada kupac u stvari najmanje zna i pravi je pothvat kupovina novog automobila. Oprema, snaga, veličina, marka, cijena…

Dali je to dobro za kupca ili samo za ostvarivanje basnoslovnih profita industrije, ja bih rekao ovo drugo. Jer što to ima u malom BMW-u ili Audiju koji iznutra u osnovnoj opremi izgledaju kao Škoda Fabija a koštaju više od automobila srednje klase. Nema u njima ništa posebno niti u srednjim i skupim modelima a kamoli u onim malim jeftinijim a opet preskupim automobilčićima sa znakom zvijezde ili spojenih krugova. Pohlepa ih tjera da zarađuju još više i više da proizvode sve, uskoro od igle do lokomotive. Bez ikakvog smisla ili ikakve veze. Rast, rast, rast, profit, profit…bolesno, kapitalizam.

Ja bih proizvodio male Mercedes automobile s identičnim unutarnjim uređenjem kao što ima S-klasa samo manjih dimenzija vanjskih i unutarnjih. Tako bi to bio pravi Mercedes bio on velik ili mali. Ovako kod malih dobijemo zvijezdu, veliku cijenu i ništa drugo. 
Reći će netko ali oni prodaju brend. Ok. Neka taj brend prodaju sebi a nama daju bolje unutarnje uređenje s više ugodnih boja. 
Reći će netko, pa to sve možeš doplatiti. Ok. Ali onda taj mali automobil košta tri puta više od početne cijene. Tada Audi A 4 košta 100 000 eura. Hvala ne bih. 

Razlika u tehnici automobilima toliko je mala da je običnom vozaču potpuno neprimjetna. A ono što bi svako primijetio npr. dobru unutrašnjost uporno nam nude u jeftinim materijalima, bezidejno, loše, crno. Zašto? 
Odgovaraju da onda ne bi imali što ponuditi u onim najskupljim modelima gdje nam nude sve to isto samo malo bolje , ugodnijih boja i mekše na dodir ali zato po basnoslovnoj cijeni. A vrijedi li…? Naravno da ne.

Danas ne postoje modeli poput BMW 2002, Reno 4, Mercedes minić, Buba, Žaba. Danas takvih karizmatičnih modela nema. U moru proizvodnje 'svi sve' i mijenjanju dizajna svake dvije godine nastalo je bezidejno sivilo bez pravih karakternih modela koje bi se ljudima zaista dopali. A prava situacija izgleda ovako:

Niti jedan nije udoban, zaista udoban. 
Svi lupaju na grabama. 
Svi zagađuju okoliš. 
Motori na fosilna goriva, iako sada savršeni, zastarjeli su.
Jedni su malo brži a drugi sporiji.
Jedni malo veći a drugi manji.
Samo utoliko se razlikuju.
Svi su preskupi.
Svi su isti. 

Sve na automobilu, baš sve je studiozno napravljeno tako da balansira na granici najvećeg profita i najveće uštede. Ništa, niti najmanja sitnica nije badava. Koriste se iste tehnologije, iste platforme, isti dijelovi za sve modele. Pa zašto im onda cijena ne pada? Dapače samo raste, sve su skuplji i skuplji. A tek rezervni dijelovi koji znaju biti i do 20 puta skuplji od njihove tvorničke vrijednosti. Važna je samo basnoslovna zarada bez mjere i ništa drugo. Pri tome glavnu polugu kapitalizma čini demokracija.

Da se na demokraciji još puno toga mora doraditi ili ju potpuno zamijeniti nekim novim društvenim uređenjem u kojem glupi neće odlučivati za pametne, neobrazovani za obrazovane i nazadni za napredne svima je jasno. Kažu, ovako je najpoštenije, kome…? Budalama. Da kapitalizam nisu dobri društveni odnosi dapače samo zlo, osobito ovaj moderni i svakako ga treba zamijeniti i to je svima jasno. 

I jedno i drugo potiče bujanje groznih ljudskih osobina a to su pohlepa i egoizam. Pohlepa voli kapitalizam a kapitalizam pohlepu i egoizam. Dok je god tako a tako je, nemamo se čemu dobrom nadati. Vrijeme je za promjenu i automobilskih i društvenih odnosa. S prvim ćemo lako a s drugim teško. 

Promijene su poželjne jer eto nekada su ljudi poslije brijanja koristili after-shave a danas gurnu glavu u kantu za smeće. 

Mahatma Gandhi: "Svijet ima dovoljno za potrebe svakoga, ali nema dovoljno za pohlepu svakoga."