Porcijunkulovo - Čakovec 2017. - Old Timeri...


Ovogodišnju feštu 'Classic cars' automobila predvodili su motori i motorčići svakojakih marki i veličina. Lijepo očuvani, paženi i maženi od svojih ponosnih vlasnika. Za pojedine dijelove nije im teško potegnuti i u najudaljenije kutke ove planete. Ima tu Tomos-a, ČZ-a, MZ-a, NSU-a, BMW-a. Japanska četvorka slabije je zastupljena. Još su premladi…


A stari automobili, sve ljepši i ljepši. Glavna atrakcija, slovenskog vlasnika, Ford T uređen do najmanje sitnice. Kao iz dućana presijavala se na suncu njegova elegantno crna boja i fina smeđa koža njegovih udobnih sjedala. Ako netko misli da je Ford T mali automobil, vara se. Svojom pojavom plijeni poglede i mami divljenje. Taj automobil bio je prekretnica automobilske a možda i sveopće industrije Amerike ali i cijelog svijeta. On je povijest i s pravom zaslužuje počasno prvo mjesto na popisu legendarnih Old Timera širom svijeta. FORD T.

I ostali su tu, Mercedesi, BMW, Reno, VW, Fiat…itd. Mene osobno fascinira Renault 10. Valjda zato što je to bio prvi automobil u kojeg sam sjeo i upijao dojmove probne vožnje. Bio je to automobil vjenčanog kuma moga oca. Imao sam 7 godina ali pamtim svaki i najsitniji detalj.  Kum se zapričao s mojim ocem i vozio kilometrima s podignutom ručnom kočnicom. Kada smo svi primijetili da nešto zapaljivo smrdi kuma je uhvatila panika. Zakočio je, u panici izašao van vukući i nas nebi li nas spasio. Naravno nije se dogodilo ništa, pričekali smo koju minutu i nastavili dalje. Pa i sada kada čujem onaj specifičan 'rrrr' desetkinog motora prođu me žmarci. Bilo je perfektno.

Svake godine u 11 sati kolona kreće na vožnju od Čakovca do Svetog Martina na Muri. Tamo se krijepe njihovi vlasnici. Par minuta do 11 razglas poziva sudionike da startaju svoje mašine. Vlasnici potrče, hvataju motocikle, pale ih, tko može skače na njih i zauzimaju mjesto na startu. Toliko sam bio zabavljen tim prizoru da sam kao pravi amater zaboravio na slike i fotografiranje. Gledao sam, pljeskao i umirao od smijeha. Motori su stari a njihovi vlasnici još stariji. Debeli, niski, visoki, štrkljavi, malih i velikih glava na kojima niti jedna kaciga ne stoji kako treba. Neki u peglanim hlačama iz pedesetih a neki šminkeri u kožnim motociklističkim odjelima iz doba Marije Terezije. Svi su stari a skaču ko mladići. 

Mnogi nisu mogli upaliti, što radi velike vrućine pa su malaksali, što radi njihovih ljubimca koji su presaugali, pa je tu bilo pomaganja i guranja motorćića od strane publike, njihovih vjernih supruga koje ih podržavaju u tim vratolomnim radnjama startanja njihovih mašina i vožnje puževim korakom do Svetog Martina. Sve u svemu vratolomna atrakcija za devedeset-godišnjake i nas malo mlađe fanove. Svaka im čast.