Promet – platforma tihog užasa koju smo PRISILJENI dijeliti svi (2. dio)


Kako objasniti ženama za volanom da ne koriste messenger da ne pišu statuse i da ne šize na loše mailove?
Niti jedna druga životna situacija ne prisiljava čovjeka da neprekidno trpi onog ispred sebe kao u prometu cestovnih vozila. Ujutro otvaramo oči obavljamo rutinske stvari, sve je pod kontrolom do trenutka kada zalupimo za sobom vrata automobila i uključimo se na platformu koja se zove – promet.


Istog momenta ispred nas se stvori netko tko diktira naše kretanje. Tjeraju nas u stihiju usporenosti i debilnosti. Krećemo se sporo, neobjašnjivo glupo, bez vozačke inicijative i stvaranja novih prilika onako kako bi to radili i rade Talijani. Voze spretno, brzo i inteligentno.

E upravo ovo zadnje fali hrvatskim vozačima – inteligencija. U Hrvatskoj se vozi po sistemu 'kad sjedneš za volan – mozak na pašu'. Smartphone u ruke pa piši poruke na Massingeru, uslikaj neku glupost pa brže bolje stavljaj na Facebook, gledaj komentare, provjeri mailove, apdejtaj ovo, downloadaj ono i sve to dok voziš ili dok stojiš pred semaforom i čekaš da se upali zeleno svijetlo na semaforu. A kada se upali i dalje stojiš i prčkaš po mobitelu. Drugi vozači otraga u prvi tren misle da vozač koji stoji pred zelenim svijetlom traži neku adresu ali kada to pre dugo traje počinju trubiti. Tada budala kreće ali vrlo polako inateći se onima otraga što su se drznuli. Ali već nakon tri sekunde budala opet nastavlja sa skrolanjem u vožnji držeći mobitel ispred sebe naslonjen na volan.

To se prvenstveno odnosi na žene koje takve radnje prakticiraju stalno. Netko ih je uvjerio da su one sposobne raditi nekoliko radnji odjednom za razliku od muškaraca koji se moraju koncentrirati i na jednu najosnovniju. Pa tako, naše sugrađanke, misle da su sposobne voziti, surfati i planirati posao sve dok upravljaju svojim automobilom. 

Naravno griješe jer naše kolegice, supruge, majke i kraljice totalni su antitalenti za upravljanje automobilom. Samo žene premda vozile i desetak godina ne napreduju u vožnji ni milimetar u odnosu na ono što su naučile u auto-školama. Kada muškarci završe auto školu bez obzira na kvocijent inteligencije iz dana u dan su sve bolji i maštovitiji kako u vožnji tako i pri parkiranju. Žene voze i trideset godine a ne pomaknu se ni za metar. One to jednostavno nemaju u sebi. Prostorna percepcija im je slaba, uplašene su do boli, nikada u prometu ne preuzimaju inicijativu i beskrajno će ponavljati jednu te istu grešku. 

Pri tome su same donijele procijene da su odlične vozačice dapače puno bolje od muškaraca. Da su u prometu opreznije i da imaju manje saobraćajnih nesreća. Vožnja je nekada bila veselje a danas je tlaka.

Upravo i djelom zbog njih gužve u prometu su zastrašujuće. Dodamo li tome nove količine automobila, svake godine, dolazimo do situacije - za koju godinu, gotovo, nema dalje. Kada tu pridodamo dedeke u šeširima, prirodne glupake, budale, nesposobne, idiote, debile, kretene, mamlaze, smrdljivce i svu ostalu buraniju koja vozi 'najbolje na svijetu' dođe mi da nekog…
Nastavlja se…