Promet – platforma tihog užasa koju smo PRISILJENI dijeliti svi (3. dio)
Što napraviti da stariji sugrađani poštuju crvene svijetlo na semaforu za pješake?
Naši stariji sugrađani uporno i svjesno ignoriraju crveno svjetlo na semaforu za pješake. Vidno ne žureći, s rukama na leđima, dosađujući se, s puno slobodnog vremena dolaze do semafora, utvrde da im je upaljeno crveno svijetlo i tada nastaje kaos u njihovim glavama.
Uzvrpolje se, gledaju lijevo, desno, gore, dolje, sve, samo i jedino ne nenamjeravaju stati i pričekati da se upali za njih zeleno svijetlo. Zašto? Kreću bezglavo u neobjašnjivu avanturu prelaska ceste s više traka po kojima jure automobili priličnom brzinom. Nikakvo kočenje ih ne može spasiti od sigurne smrti. Automobili im trube, zaobilaze, nastaju nemoguće situacije opasne po život svih sudionika ali to kao da se njih ne tiče. Zašto?
Njihovo kvazi pravo poodmakle dobi tjera ih u neobjašnjivu glupost a kadkad i u sigurnu smrt. Slomljeni kukovi, ruke i noge u tim trenucima im nisu ni na repu pameti. Inačenje s vozačima i dokazivanje nečeg neobjašnjivig u njihovim glavama je njihova crvena krpa.
Naravno, moramo tu dodati i onaj poveliki broj naših sugrađana koji su priglupi od samog rođenja. Ako su bili glupi u mladosti možemo samo zamisliti koliko su glupi sada u starosti. Starost ih abolira nad cjeloživotnom glupošću i sada su nepobjedivi.
Zaustaviti starije ljude da bezglavo prelaze cestu osobito u Novom Zagrebu gdje su kolnici najširi i najopasniji postala je nemoguća misija. Ne poštuju zebru, crveno svjetlo, znakove i ne koriste pješačke podhodnike. Policije naravno nema a i da ima što njima policija uopće može pa oni su penzioneri. Neka čudna hrvatska kategorija.
Neki dan sam vidio jednog sasvim pristojno obučenog penzionera kako kopa po smeću. I u ovom sadašnjem društvenom uređenju nebi to i bila neka novost da taj penzioner nije proširio svoj biznis na svoju unuku. Cura, također sasvim pristojno obučena, stara cirka 12 godina zabila je glavu u kontenjer i kopa s nekom letvom. Valjda da si ruke ne isprlja. I eto, neka su to nova vremena gdje je bijelo crno a laž istina, pa je tako i kopanje po smeću opće društvena prihvatljiva kategorija koju treba njegovati i polako prenositi s djedova na unuke, starijih na mlađe jer gdje ima bolje da se naući nego od svog prepametnog đede.
Naravno iz uvažavanja prema starijim ljudima ne želimo reći da je tu i onaj broj baka i djedova koji se pijani kreću svojim svakodnevnim rutama i predstavljaju opću opasnost za sebe i druge.
A pojedini vozači ponajviše vozačice često naprave glupost i još veću od one koju rade pješaci prelazeći raskrsnice pri upaljenom crvenom svijetlu na semaforima za pješake a to je da zaustavljaju svoja vozila kojima svijetli zeleno svijetlo za prolaz automobila, staju i rukom mašu pješaku da pređe preko, kroz njemu crveno svijetlo.
Ta glupost graniči sa kozmičkom glupošću koja nema ravna. Doslovce svojom glupom gestom tjeraju i guraju pješake u sigurnu smrt. Dali su one toga svijesne, sigurno nisu, jer su one ona kategorija vozača koja bi u Njemačkoj pala na 'idijoten' testu i bila onemogućena da u prometu donose takve idijotske odluke opasne po život drugih ljudi.
Što napraviti? Vrlo jednostavno, osmisliti dobru kampanju na televiziji u kojima se upozoravaju stariji da to ne rade a u praksi postaviti policijske službenike da kontroliraju i rade svoj posao bez obzira radi li se o penzioneru, đaku ili biznismeni jer su pravila jednaka za sve.