Avionska i automobilska industrija spojene u viziji jednostavnog, multimodalnog i potpuno električnog urbanog prijevoza


Neke priče o budućnosti zapravo se temelje na idejama iz prošlosti. Ovo je jedna od njih: potkraj 19. stoljeća američki filozof i povjesničar Henry Adams objavio je svoju autobiografiju koja je sadržavala napredna promišljanja o svijetu toga vremena. Adams je naglasio da je već prije šeste godine svjedočio kako su stvari koje su se prije smatrale nemogućima postale realnost: prekooceanski brodovi, vlakovi, telegraf te fotografija. Stoga je njegovo mišljenje da nemoguće ne postoji, što nas dovodi u današnje vrijeme.

Danas, više od 120 godina poslije, imajući na umu ukupni gospodarski, kulturni i tehnološki razvoj, s puno više sigurnosti možemo tvrditi kako “ništa nije nemoguće”. Današnji napredak tehnologije ne samo da je radikalniji nego ikada prije već u isto vrijeme zauzima i nova područja. Peter Thiel, jedan od najuspješnijih američkih poduzetnika našeg vremena, jednom je rekao kako postoje dvije vrste napretka: horizontalni, zasnovan na većoj produktivnosti u proizvodnji onoga što već postoji, te vertikalni, odnosno stvarni napredak u kojem se stvara nešto novo i jedinstveno.

Da bi se ostvario vertikalni napredak, potrebne su radikalne ideje, hrabrost te naravno tehnologija. Thiel to naziva korakom “zero to one”, odnosno pomakom prema gore, što nas dovodi do Italdesigna i budućnosti.

“U ovom trenutku smo usred ‘zero to one’ koraka”, ističe Jörg Astalosch, prvi čovjek tvrtke iz Torina, koji jako dobro zna koga citira i zašto. Računala, komunikacija i mobilne tehnologije sve se više spajaju u vrstu supertehnologije koja će potpuno redefinirati naš način života, ali i način putovanja. Pop.Up koncept utjelovljuje tu viziju te bismo na prvi pogled mogli pomisliti da je riječ o još jednom pokušaju konstrukcije letećeg automobila, ideje stare koliko i sam automobil. No, promotri li se malo pozornije, jasno je kako je Pop.Up puno više od toga. Astalosch ističe da je to i zbog toga što je Italdesign puno više od još jedne tehnološke tvrtke. I uvijek će biti. To je rodno mjesto Volkswagen Golfa i Fiata Pande, revolucionarnih modela koji su do danas ostali ikonama individualne mobilnosti. 

Pop.Up nije leteći automobil jer leteći automobil nije rješenje problema koji Astalosch i njegov tim pokušavaju riješiti. “Kod letećeg automobila imate nešto što se kotrlja sa složenom aparaturom za letenje pri čemu cijela konstrukcija putuje skupa i treba prostor za uzlijetanje i slijetanje. Gdje ćete naći takav prostor u gradovima?” Ne, rješenje treba biti prilagodljivih dimenzija, pogodno za masovnu proizvodnju te ogoljeno do najosnovnijih elemenata. Astalosch razmišlja o gradovima koji već pucaju po šavovima, o megapolisima čiji broj stanovnika prelazi 10 milijuna i u kojima već živi oko 450 milijuna ljudi. Danas ih na našem planetu ima 28, a do 2030. taj bi broj mogao narasti na 40 s ukupno 750 milijuna stanovnika. Većina stručnjaka slaže se kako su kronične gužve nešto sa čim ćemo se morati pomiriti u budućnosti, ako to već i nije stvarnost u kojoj živimo; previše ljudi i vozila na premalo prostora te infrastruktura koja to ne može pratiti. Italdesign je u Airbusu vrlo brzo pronašao partnere za ovaj projekt, a oni su donijeli i znanje iz avionske industrije. Otad je Pop.Up koncept izišao iz sjene te postao vrlo zapažen projekt unutar cijele Volkswagen grupe.

Glavni razlog zašto ovo nije još jedan leteći automobil ili avion koji može voziti po cesti jest modularni koncept temeljen na intermodalnoj mobilnosti. Pop.Up kombinira tri različita elementa koji se mogu koristiti skupno ili pojedinačno. Srce koncepta je kapsula za dva putnika koja se povezivanjem s osnovnim modulom transformira u autonomno gradsko vozilo s električnim pogonom. Nakon što promet postane previše gust, aktivira se leteći modul koji nalikuje dronu te se putovanje nastavlja autonomnim letom. Ono što Pop.Up čini intermodalnim jest mogućnost da se kapsula koristi i u drugim načinima transporta u budućnosti. Astalosch objašnjava sljedeći scenarij: “Zamislite da s Hyperloopom putujete u Dubai u kapsuli kompatibilnoj s Pop.Up izvedbom. Kad dođete u središte, kapsula se automatski smješta na automobilski modul koji već zna kamo treba ići. Uopće nema potrebe za izlaskom iz kapsule, a ako sustav izračuna da je zbog prometa bolje letjeti tada će se koristiti zračni modul.”

No Pop.Up nije rješenje za sve probleme jer se urbani prijevoz jako razlikuje od grada do grada. “U Londonu pet milijuna ljudi svaki se dan koristi podzemnom željeznicom dok se na površini kreće oko 20 milijuna vozila. Pritom je najvećim dijelom riječ o prijevozu robe, što u ovom trenutku nije predmet našeg promišljanja. S druge strane, u Dubaiju moramo rješavati probleme ekstremnih klimatskih uvjeta. Visoke temperature nepovoljno utječu na elektromotore, dok pijesak i prašina mogu ometati rad optičkih senzora koji se koriste pri autonomnoj vožnji. Moramo detaljno analizirati svaku situaciju.”

Bez obzira na to o kojem se gradu govori, jedna je stvar zajednička, previše prostora koji bi trebali koristiti ljudi rezerviran je za promet. Kako riješiti taj problem? Filippo Perini, šef dizajna u Italdesignu objašnjava ideju vertikalnog prometa: “Ako želimo riješiti problem urbanog prijevoza, moramo iskoristiti i treću dimenziju prostora.” Jednostavno ne postoji drugi način. Zbog toga je jako važno razmišljati nekonvencionalno kako bi se razvile radikalne ideje. “Čvrsto vjerujem kako će nova rješenja mobilnosti doći iz područja iz kojih se najmanje očekuju”, objašnjava Perini. Ipak, te probleme nećemo riješiti tako brzo i to ne samo zbog potrebne tehnologije. Pop.Up tehnologija je prilično napredna i mogla bi biti primjenjiva za manje od 10 godina, ali u isto vrijeme i društvo je mora prihvatiti te je mora pratiti odgovarajuća zakonska regulativa. 

U budućnosti nas očekuje tranzicija prema zajedničkoj mobilnosti, od vlasništva prema prijevozu na zahtjev, no prije svega promjena načina na koji doživljavamo mobilnost. Vrlo je važno hoćemo li i u budućnosti zadržati trenutačno ponašanje u vezi s mobilnosti, bez obzira na tehnologiju. Je li mobilnost privilegij? I hoće li to biti i dalje? Perini ističe kako je najbolja budućnost koju on može zamisliti u ovom kontekstu “ona u kojem smo svjesniji mobilnosti”. To bi također moglo značiti da bismo je se katkad trebali i odreći. Zašto ne? Naposljetku, naglasak nije toliko na Pop. Up konceptu već filozofiji koja stoji iza njega. U potrazi za brzim, jednostavnim i pristupačnim pristupom mobilnosti, Italdesign je umjesto letećeg sportskog automobila odlučio poticati ideju treće dimenzije prijevoza te staviti sve karte na modularnost i intermodalnost. U konačnici, Italdesign ne razmišlja kako će Pop. Up izgledati u budućnosti ili tko će ga graditi. Ono što je važnije je da se radi na ovoj “ludoj” ideji.

Je li ova ideja uistinu toliko revolucionarna? Svi koristimo intermodalni prijevoz jer je on dio naše svakodnevnice. Poslovno putovanje započinje vožnjom automobilom ili vlakom u zračnu luku nakon čega slijedi let, najvećim dijelom na autopilotu, do odredišta. Nakon slijetanja opet slijedi putovanje autobusom ili vlakom do hotela ili neke druge lokacije. Što je s letenjem u urbanim područjima? Izbušili smo stotine kilometara tunela i premostili kilometre rijeka kako bismo putovanje učinili mogućim, a uskoro nas očekuje i svemirski turizam. Zašto je onda tako teško zamisliti korištenje treće dimenzije za potrebe prijevoza. Početkom 20. stoljeća netko je predložio kako treba zatvoriti sve patentne urede jer je sve već izmišljeno, no danas smo svjesni kako se budućnost neće oblikovati u budućnosti već ovdje i danas. A tada ni nebo neće biti granica.
Izvor: Audi